Fejs Buk Slike – mania

Jucer na ´fejs buku´ je jedna mlada zena obavjestila svijetu svojih ´fejs´ prijatelja da je na putu za bolnicu da se porodi. Nebi me ni iznenadilo da su poruke iz bolnice stizale da nas obavijesti kako porod prolazi…no toga ipak nije bilo, jos.

Internet sa svojim socialnim stranicama nam omogucava da vodimo ´reality tv´ stil zivota..da objavimo svaki detalj nasih uzbudljivih zivota ako to zelimo i da se osjecamo vazno jer to neko tamo cita, i prati gdje se krecemo, sta radimo, kad jedemo..i sta jedemo. Pored naseg dokumentarisanja uzbudljivih desavanja u nasem zivotu, tu su i slike da podrze teoriju…da pokazu svijetu kako je nas, bas nas zivot uzbudljiv, koliko prijatelja imamo, gdje sve putujemo i kako se ludo provodimo. Slikanje, je postalo slikanje radi ´fejs buka´, to vidim medju mladjim generacijama pretezno (ispod 25)…a maha je uhvatilo i medju starijim (30+) – mi izmedju 25 i 30 smo nedefinisani:D

 

Volim fotografije i volim se slikati, nestidim se pred kamerom (nemojte ovo molim vas pogresno shvatiti:P), no ovo sto dozivljavam i sto je postalo normalno u nasem vremenu je jednostavno naporno i veliko gubljenje energije i vremena: slikati se 20 puta zbog jedne slike koja mora biti perfektna da bi se mogla objaviti na netu…zbog koga?

 

Zar fotografije nisu tu da uhvate momenat za nasu licnu uspomenu, da nas posjete u buducnosti na taj momenat, da nas nasmiju…rasplacu….Nazalost za mnoge vise ne, doslo je novo vrijeme, slikanje je dobilo novu dimenziju, jedno nerealno i povrsinsko znacenje… slikamo se zbog drugih.

 

Slike se nedrze vise u privatnim albumima, slike se objavljuju…pokazuju i prijateljima i poznanicima pa i poznanicima poznanika, nase licne slike gledaju ljudi koje i nepoznajemo, nase slike sa vjencanja, slije nasih familija, nase djece..…

Sto vise komentara jedna slika dobije, to je kvalitetnija….tu smo da zabavimo svijet, a stime svijet nas slavi..

Nas svijet, nas zivot pocinje da se odvija na netu i dobija svoju formu….idemo na koncerte, posjecujemo razne gradove….i tu car kvarimo stalnim klikanjem, smanjujemo sebi uzitak i uskracujemo vrijeme stvarnog dozivljaja, sve vise i vise te dogadjaje vidimo kroz nase aparate …zar nekada nije ljepota u onome ne izrecenom….onome neslikanom, da nam ostanene u memoriji onako…kako su to nase oci vidjele….a ne, kako je aparat uhvatio.

 

Ja nekazem da sam ja totalno izolovana od tog svijeta, ocigledno ne jer i ja sam na Face Buku, koji ima i mnogo pozitivnih strana….Prije, sam se i ja slikala sa kolegicom da bi slike postavile na net…da bi drugi vidjeli kako smo dobro uvile kosu i kako nam lijepo nove haljine stoje…to je bila prolazna faza – i to mi je drago nemogu vam opisati koliko, no to, i mnogo vise je postao stil zivota mnogih i to je prihvaceno kao normalno, mislim da je steta. Postajemo vise povrsinski, sve se vrti o prezentaciji, o izgledu, izbor prijatelja je samo pitanje klika…a dobra slika vrijedi vise nego momenat pravog uzitka.

 

No vrh foto-opsesije do sada za mene je kad mi je jedna kolegica ispricala kako je njen novi momak…drzao foto aparat da bi uhvatio njihov prvi poljubac… toliko o uzivanju, spontanosti, i predanosti momentu… naravno, ta slika je zavrsila na fejs buku, gdje drugo.

volimpisat
Ja eto ko fol volim pisat.. :)

8 komentara

Komentariši