Bosanac u Hong Kongu

Dobrodošli na moj blog

04.06.2010.

Fejs Buk Slike - mania

Jucer na ´fejs buku´ je jedna mlada zena obavjestila svijetu svojih ´fejs´ prijatelja da je na putu za bolnicu da se porodi. Nebi me ni iznenadilo da su poruke iz bolnice stizale da nas obavijesti kako porod prolazi…no toga ipak nije bilo, jos.

Internet sa svojim socialnim stranicama nam omogucava da vodimo ´reality tv´ stil zivota..da objavimo svaki detalj nasih uzbudljivih zivota ako to zelimo i da se osjecamo vazno jer to neko tamo cita, i prati gdje se krecemo, sta radimo, kad jedemo..i sta jedemo. Pored naseg dokumentarisanja uzbudljivih desavanja u nasem zivotu, tu su i slike da podrze teoriju…da pokazu svijetu kako je nas, bas nas zivot uzbudljiv, koliko prijatelja imamo, gdje sve putujemo i kako se ludo provodimo. Slikanje, je postalo slikanje radi ´fejs buka´, to vidim medju mladjim generacijama pretezno (ispod 25)…a maha je uhvatilo i medju starijim (30+) – mi izmedju 25 i 30 smo nedefinisani:D

 

Volim fotografije i volim se slikati, nestidim se pred kamerom (nemojte ovo molim vas pogresno shvatiti:P), no ovo sto dozivljavam i sto je postalo normalno u nasem vremenu je jednostavno naporno i veliko gubljenje energije i vremena: slikati se 20 puta zbog jedne slike koja mora biti perfektna da bi se mogla objaviti na netu…zbog koga?

 

Zar fotografije nisu tu da uhvate momenat za nasu licnu uspomenu, da nas posjete u buducnosti na taj momenat, da nas nasmiju…rasplacu….Nazalost za mnoge vise ne, doslo je novo vrijeme, slikanje je dobilo novu dimenziju, jedno nerealno i povrsinsko znacenje… slikamo se zbog drugih.

 

Slike se nedrze vise u privatnim albumima, slike se objavljuju…pokazuju i prijateljima i poznanicima pa i poznanicima poznanika, nase licne slike gledaju ljudi koje i nepoznajemo, nase slike sa vjencanja, slije nasih familija, nase djece..…

Sto vise komentara jedna slika dobije, to je kvalitetnija….tu smo da zabavimo svijet, a stime svijet nas slavi..

Nas svijet, nas zivot pocinje da se odvija na netu i dobija svoju formu….idemo na koncerte, posjecujemo razne gradove….i tu car kvarimo stalnim klikanjem, smanjujemo sebi uzitak i uskracujemo vrijeme stvarnog dozivljaja, sve vise i vise te dogadjaje vidimo kroz nase aparate …zar nekada nije ljepota u onome ne izrecenom….onome neslikanom, da nam ostanene u memoriji onako…kako su to nase oci vidjele….a ne, kako je aparat uhvatio.

 

Ja nekazem da sam ja totalno izolovana od tog svijeta, ocigledno ne jer i ja sam na Face Buku, koji ima i mnogo pozitivnih strana….Prije, sam se i ja slikala sa kolegicom da bi slike postavile na net…da bi drugi vidjeli kako smo dobro uvile kosu i kako nam lijepo nove haljine stoje…to je bila prolazna faza - i to mi je drago nemogu vam opisati koliko, no to, i mnogo vise je postao stil zivota mnogih i to je prihvaceno kao normalno, mislim da je steta. Postajemo vise povrsinski, sve se vrti o prezentaciji, o izgledu, izbor prijatelja je samo pitanje klika…a dobra slika vrijedi vise nego momenat pravog uzitka.

 

No vrh foto-opsesije do sada za mene je kad mi je jedna kolegica ispricala kako je njen novi momak…drzao foto aparat da bi uhvatio njihov prvi poljubac… toliko o uzivanju, spontanosti, i predanosti momentu… naravno, ta slika je zavrsila na fejs buku, gdje drugo.

08.05.2010.

Let me be honest with you strangers..

Hajde da budem realna. Koliko god da je vazno, mene politika apsolutno ne interesuje. Postala sam jedna od onih, znate one djevojke…koje nemaju pojma ko je predsjednik koje drzave i negledaju vijesti…. ali su uvijek nasminkane i znaju skim je Brad Pitt bio zadnju noc (dobro to sad svi znamo od kad ga  Angelina Jolie ima pod svojim kandzama, i od kad su bili u Gorazdu, naravno).

 

A sto je smijesno u svemu tome je da sam ja studirala politiku…i na kraju valjda skontala da je puno zabavnije zabaviti se sa politikom svog privatnog zivota. Mislim da sam jako dobar politicar privatno…. Jos kad sam bila beba, otac je predvidio neke stvari….dok me je drzao rekao je mami ‘ovo ce djete biti politicar…gleda me u oci i sere’. 

08.05.2010.

Bosanac u Hong Kongu

Gledam onaj Hong Kong iz aviona, pa ima neki most (jedan od mnogih) sto me posjeti na most u Gorazdu. I tako ja gledam i posmatram taj ogromni pun velikih zgrada grad , i kontam evo ga Gorazde za 100 godina : )

Imam 15 sati cekanja do slijedeceg leta. Ostati na aerodromu je luda ideja, pogotovo kada me ceka ogromni grad za istrazivanje. Dan je suncan, 10 stepeni.. U biroju za turisticke informacije sam se naoruzala sa kartom grada..imam ogledalo, karmin, nesto love…sve sto mi treba za sljedecih 15 sati:P
Moj dragi, je na pocetku bio protiv te ideje, misleci da ako odem sama u H.Kong, vise se za mene nikada nece cuti…a da sam ostala na aerodromu 15 sati, rezultat bi mogao biti puno gori..

Prolazim pored taksista koji koji mi uporno nude svoju uslugu voznje. Svaki turista moze uzeti taksi, ali autobus do Hong Konga je ono sto ja zelim. …da vidimo i taj svjetski seher..

Na karti mi je privukla paznju pijaca za dame. Prva destinacija (ko bi tada reko da ce biti i prva i zadnja:P). Izlazim na stanici malo prije pocetka pijace… na karti sve tako jasno, fino i cisto izgleda….ali realost je druga prica.

Joz iz autobusa sam primjetila ves koji visi sa skoro svakog prozora. Zgrade u gradu su vecinom stanbene, i raja susi ves kroz prozor. Tako da kada hodas kroz centar grada, velika je mogucnost da 2 metra iznad tebe ce visiti necije gacice : )

Cim sam izasla iz autobusa, razni zvukovi i mirisi su me docekali…masa auta iza mene..grupa mladih koja vristi, zena koja se gura da prodje sa djetetom…neki turisti…ispred mene su vrata shopping centra, unutra vidim poznate marke…ali ne, ja idem na pijacu.

Grad je dzungla. Mislila sam za New York da je prepun ljudi, prljav i pretrpan.. ali je New York nacionalni park uporedo sa H.Kongom…

Idemo na tu pijacu, desno…lijevo…pravo, opet desno…oprostite…’Do you speak English? No? Bosnian? No? You should learn : )’ ..rukama i nogama mi jedna zena objasni da sam na pravom putu…pravo…opet desno...ah evo je..

Jutro je, tako da se pijaca jos uvijek otvara, ali jedno ne fali, a to su ljudi, ukljucujuci turisti. Pridjem jednom standu da pogledam neke kimone. Pitam prodavacicu koliko kosta jedan zeleni, kaze ona meni ’How much you give me?’.
Hmm..ja je opet pitam, ona meni opet ono isto. Ta igrica je dosadilo poslije nekoliko minuta, tako da sam se okrenula da idem. Djevojka je skocila zamnom, uhvatila me za ruku, kao da sam zadnja nada covjecanstva, i obecala da ce mi dati odlicnu cijenu posto sam joj prvi kupac.

I tako ona meni spusti cijenu 2-3 puta, i ja kupih sva sretna, al kako god da okrenes me je zeznula na kraju: )
Sto sam dublje ulazila u tu dzunglu zvanu pijaca, to sam iskusnija postajala… naucila sam da ako pitas za cijenu necega, ocekuj borbu za opstanak …

Pridjem jednom stolu, gdje rade dvije djevojke. Neke torbice prodaju… Koliko vam je ova…. ‘How much you give me?’


Pitaju one mene odakle sam, reko iz Bosne, aaaa (izgleda da svi znaju gdje se Bosna nalazi). Kaze ova jedna ‘aah you are very pretty’ , ‘Thank you’,
Kaze ova druga ‘yes, very pretty, so white…’I pokazuje ka mom licu… …bas vam hvala…. Izgleda da oni vole bijele cure bez imalo tena… ovo je mjesto gdje zelim da zivim jednog dana!

Dodje kraj i toj pijaci...a ispred mene se produzile bezkrajne ulice i putevi,koji vode ka nepoznatom. Okrenem se iza sebe, i dok mi jedan glas u meni govori da se vratim putem kojim sam dosla dok jos znam gdje sam (ili mislim da znam), ja nastavljam naprijed i skrecem u ulicice ciji miris me jako odbija, a radoznalost mi neda mira.

Znam da cu kad tad ogladniti, i citavo vrijeme mi jedno pitanje neda mira, dali se u Hong Kongu jedu mace i cuke? Nemojte me pogresno shvatiti...nemam nista protiv jesti kengura, ali macu i cuku...to nebih mogla..
Na ulasku u jednoj radnji, vidim jednu macu, ali joj fali rep. Pojeli su joj rep za dorucak a ostalo ostavili za veceru!! - je prva pomisao… Jadna maca. Pomilkim je, a prodavac mi nudi da mi je proda za povoljnu cijenu ‘Ne hvala, nisam jos gladna’ zamalo rekoh:P



Nesmijem ni pomisliti koja bi kazna bila za ileglani uvoz mace u Australiju.
Prije nekoliko godina, mama je u torbici imala 2 iskuhana jaja i 3 limuna (nana stavila...eto da se ima u putu), i kada su je ‘uhavtili’, dobila je jako veliku novcanu kaznu. Mislim da za macu, bi australci ponovo uveli smrtnu kaznu. Sigurno. ‘

Hong Kong je prepun. Prljav i previse bucan. Osjecala sam se kao seosko dijete koje se prvi put spustilo u grad.

Okrenem glavu lijevo..sve izgleda isto..bezkrajne radnje, duge siroke ulice, reklame… Cini mi se da vidim malo prirode…to mi treba, da se odmorim. Idem prema zelenoj tacki koju sam ugledala, sumnjajuci da sam vidjela fata morganu, kao u pustinji kada se covjeku prividi voda, tako meni u Hong Kongu park sa prirodom…

Ipak nije bila fata-morgana. Park! Sa pravim drvecima i zelenim liskama, pa cak i trava!! Nikada nisam mislila da bi prirodu ovako pozelila za samo jedan dan.
Udjem unutra i sjednem na klupu…sunce mi grije lice…i iz ove perspective grad ne izgleda tako prepun.

‘Hello’ rece neki muski glas. Odakle si sta radis i ostala neobicna pitanja koja stranci inace nikada nepitaju su slijedila.

‘Lijepa torbica’ rece on, dok ja privukoh torbicu blize sebi. On je prodavac torbica, Gucci, D&G i ostale ‘kul’ marke koje svako apsolutno mora da ima pa maker bile fejk. Ne hvala, imam dovoljno torbica. ‘Uredu, evo ti moja kartica,i moj broj, pa ako ponovo dodjes u HK, ili ako neko od tvojih prijateljica dodje, neka dodju u moju radnju, dat cu im dobru cijenu’ sigurna sam. Ovdje izgleda svako svakome daje dobru cijenu.

Poslije posjete frizeru, salonu za masazu (gdje me je jedna mala kineskinja koja je duplo manja od mene masirala, i slomila! ), jednom restoranu gdje sam probala macu (salim se) i jos nekoliko mjesta…vrijeme je proletilo- tako mi je rekao moj Kelvin Klein i Quartz sat sa pijace koji su mi prodali za odlicnu cijenu.

Sta da kazem, snasla sam se u Hong Kongu kao da sam tamo rodjena..
Lijepo iskustvo, interesantan grad, ali se ipak nadam, da Gorazde nikada nece liciti na njega:- )

Ps. Samo da znate da je u HK ilegalno prodavati mace i cuke kao hranu…tako mi rekose :- )


<< 06/2010 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
27282930

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
3333

Powered by Blogger.ba